Ukoliko je zaposlenik poslan na službeni put prilikom kojeg prolazi kroz nekoliko država često se javlja nedoumica kako ispravno obračunati dnevnice.
Za svako zadržavanje odnosno proputovanje kroz stranu državu koje traje duže od 12 sati obračunava se dnevnica za tu stranu državu a svako zadržavanje u stranoj državi kraće od 12 sati, obračunava se u vrijeme provedeno u idućoj državi u kojoj se provelo više od 12 sati.
Sati provedeni u tuzemstvu se ne mogu dodati satima provedenim u inozemstvu no sati koji su višak u obračunu za inozemnu dnevnicu se mogu dodati tuzemnim satima.
PRIMJER:
Ako je zaposlenik u Hrvatskoj proveo 2 sata, u Sloveniji 5 sati i u Austriji 25 sati ima pravo na jednu austrijsku dnevnicu. Matematički je to 5+25=30 sati od čega je 24 sata jedna dnevnica a 6 sati višak inozemnih sati. 2 sata iz Hrvatske se ne može pripisati inozemnoj dnevnici kako bi se ostvarilo pravo na pola inozemne dnevnice ali se 6 sati viška iz obračuna inozemne dnevnice može pripisati hrvatskoj dnevnici pa zaposlenik ostvaruje pravo i na pola hrvatske dnevnice.
Pravilnik o porezu na dohodak članak 7., stavak 8. navodi:
“Službenim putovanjem u tuzemstvu, u smislu Zakona i ovoga Pravilnika smatra se putovanje do 30 dana neprekidno, radi obavljanja u nalogu za službeno putovanje određenih poslova njegova radnog mjesta, a u svezi s djelatnosti poslodavca.”
Pravilnik o porezu na dohodak članak 7., stavak 11. navodi:
“(11) Dnevnice za službena putovanja u zemlji i inozemstvu jesu naknade za pokriće izdataka prehrane, pića i prijevoza u mjestu u koje je radnik upućen na službeno putovanje i to iz mjesta u kojemu je mjesto rada ili iz mjesta prebivališta/uobičajenog boravišta radnika koji se upućuje na službeno putovanje u drugo mjesto (osim u mjesto u kojemu ima prebivalište ili uobičajeno boravište), a udaljenosti najmanje 30 kilometara”